Primena Sistema za kontinuirano praćenje glukoze kod osoba sa insulin zavisnim DM tip 2
Zahvaljujući unapređenju karakteristika i funkcionalnosti sistema za kontinuirano praćenje glikemije (CGM), benefiti njegove primene postali su dostupni i osobama sa tipom 2 dijabetesa kao i onima sa predijabetesom.
Značaj pravovremene odnosno rane kontrole glikemije, ogleda se u sprečavanju akutnih komplikacija i dalje progresije bolesti koja dovodi do pojave hroničnih komplikacija.
Poslednjih godina je značajno porastao broj studija koje ispituju efikasnost CGM-a kod osoba sa insulin-zavisnim dijabetesom tipa 2.

SMBG i A1C nisu dovoljni za dijagnostiku
Sposobnost pacijenata i lekara da procene glikemijsku kontrolu kod osoba sa tipom 2 dijabetesa, uglavnom zavisi od nepotpunih informacija poput: samostalnih merenja glukoze iz krvi (SMBG) i glikoziranog hemoglobina. Čak i u najboljim okolnostima, podatke o vrednostima glukoze izmerene iz krvi teško je interpretirati. U ovim slučajevima, pacijenti i lekari se oslanjanju na pojedinačno merenje glukoze iz krvi nakon perioda gladovanja (BG) ili prikaz vrednosti izmerene glukoze u različitim vremenskim intervalima ali bez jasnih informacija o unetoj hrani, fizičkoj aktivnosti ili drugim ključnim faktorima.
Iako se vrednost glikoziranog hemoglobina (A1C) koristi kao referenca u proceni kontrole glikemije, na osnovu te vrednosti se ne može u realnom vremenu, niti retrospektvno, otkriti specifično ponašanje i postupci pacijenta koji bi značajno mogli da izmene tok i način terapije. Na primer, osoba može imati vrednost HbA1C od 7%, iza čega može biti skrivena stabilna glikemijska kontrola ili ekstremne varijacije dramatičnih porasta glikemije nakon obroka, koje se smenjuju agresivnim padovima glikemije nakon uzimanja insulina i sledstvene hipoglikemije.
Povratne informacije u realnom vremenu koje menjaju navike
Sistem za kontinuirano praćenje glikemije (CGM) omogućuje dve glavne prednosti u odnosu na samostalna merenja glukoze iz krvi i merenje glikoziranog hemoglobina (HbA1C):
Prvo, značajno više informacija na osnovu kojih se dobija kompletna slika o glikemijskoj kontroli. Za razliku od informacija o vrednostima glukoze u različitim tačkama, kontinuirano merenje nam dozvoljava uvid u parametre poput vremena u ciljnom rasponu (Time in range), vremena u hipoglikemiji, varijacija glikemije, i drugih.
Rezultati kliničkih studija pokazuju da je upotreba sistema za kontinuirano praćenje glikemije (CGM), kod osoba sa dijabetesom tipa 2 odlično rešenje u cilju korekcije navika i regulacije stanja.
Pacijenti uključeni u ovu studiju su bili konzistentniji u vežbanju, i smanjenju kalorija u toku upotrebe CGM-a.
Osim toga, kod njih je primećen redukovan broj hipoglikemija, kao i poboljšanje vrednosti HbA1C bez ikakvih izmena u terapiji.
1 IDF Atlas 7th Ed., Brussels 2015
2 Chiang JL, Kirkman MS, Laffel LM, Peters AL: Type 1 diabetes through the life span: a position statement of the American Diabetes Association. Diabetes Care 2014;37:2034–2054
3 Rewers MJ, Pillay K, de Beaufort C, et al. : International Society for Pediatric and Adolescent Diabetes. ISPAD Clinical Practice Consensus Guidelines 2014. Assessment and monitoring of glycemic control in children and adolescents with diabetes. Pediatr Diabetes 2014;15 Suppl 20:102–114
4 Chase HP, Kim LM, Owen SL, et al. : Continuous subcutaneous glucose monitoring in children with type 1 diabetes. Pediatrics 2001;107:222–226
Rezultati studije sprovedene od strane Međunarodne fondacije za istraživanje juvenilnog dijabetesa iz 2010. godine, pokazali su da učestalost upotrebe CGM-a u populaciji dece uzrasta 8-17 godina vremenom opada, međutim kod onih koristili CGM duže od 6 dana nedeljno, registrovan je značajan pad vrednosti HbA1C i veće zadovoljstvo sistemom za kontinuirano praćenje glikemije.5
5 Chase HP, Beck RW, Xing D, et al. : Continuous glucose monitoring in youth with type 1 diabetes: 12-month follow-up of the Juvenile Diabetes Research Foundation continuous glucose monitoring randomized trial. Diabetes Technol Ther 2010;12:507–515

